Primena Zakona o zaštiti od buke nad dva omladinska udruženja iz Vinče I Kaluđerice je jedne aktiviste odmetnula na studentske proteste, a druge u lokalne šume, močvare I ade. Neki su u međuvremenu I prešli 30-tu, pa su mladi samo još po evropskim standardima (do 35 godina). Sa punk, reggae i hiphop koncerata, izložbi, video projekcija, omladinskih kampova I radnih akcija u lokalnoj zajednici, neki su otišli i na freelance rad u Nemačkoj. Međutim, nije ni tamo bajno, osim što je trava zelenija, kao u Marijinom polju preko puta Vinče, a još I poneki projekat prođe. |
Kažu da su slično prošli lovci sakupljači iz Vinče Ili Starčeva čije sojenice su spalile munje ili Grk Pajsije I monasi kada je 1739. godine izgoreo manastir u Vinči u borbi Habsburške monarhije i Otomanske imperije. Otišli su I nisu se vraćali. Ako pitate arheologe I istoričare, rećiće vam da to nije retka pojava na ovim prostorima. Samo je ranije bilo mnogo manje glasne muzike nego na jednom dubstep dj nastupu u Vinči.
Međutim, bilo da ima više ili manje buke, urbana kultura je I odličan lek za lečenje opšte apatije među mladima 21. veka. Kada u nekoj oblasti nismo za primer, treba nam kritika, u čemu se naročito ističe vrlo rečita omladinska urbana kultura, poput rep zajednice. Ali za umetničku kritiku na račun države, a o trošku države treba imati I podršku sistema, bez dodatnih uslova. U suprotnom, ta kritika ima daleko manji efekat. |
Ipak, više nam odgovara da svake nedelje imamo nove političke partije koje se dan kasnije finansiraju iz budžeta, skupe mitinge, skupe izbore, fantomska udruženja osnovana samo za javne konkurse, ili sve više onih koji NVO koriste samo radi obavljanja privredne delatnosti, uz oslobođenje od poreza, I tako decenijama! A mlade I neiskvarene aktiviste danas na Twitter, sutra na ulice, a prekosutra sadite šume i čistite deponije, o svom trošku, a mi ako se setimo setimo se na Dan državnosti.
Džabe onda svaka dobra volja kad #hashtag aktivizam, kao I broj znakova u prosečnom tvitu ili e-amilu nudi mali prostor za delovanje, I nikako ne može zameniti grassroots aktivizam lokalne zajednice koji je u dužem periodu podržavan iz lokalnog budžeta namenjenog baš za te svrhe.
Aktivizam je bez podrške institucija kao da muzičare iz studija Jugoton-a prebacite na Soundcloud platformu a dobro znate da su I dan danas ploče na ceni naročito kada su na njima inovativni mladi i buntovni umetnici sa društveno angažovanom porukom. U toj situaciji, vi gubite novac, muzičari će izgubiti strpljenje I otići da sviraju na Rodosu a ekolozi da čuvaju žabe na Galapagosu. Nema tu onda ni umetnosti ni ekologije kojom bi se mladi bavili u lokalnoj zajednici.
Navodno dobro poznajemo lokalne ekološke probleme, ali ne finansiramo lokalna ekološka udruženja koja se bave tim problemima. Želeli bismo da mladi sami prave koncerte I festivale kao u Evropi, a za nezavisne inicijative I projekte mladih kakve podržavaju i Danci I Slovenci I Hrvati, koji svi, jašta, još I plaćaju poreze, nećemo ni da čujemo. Bolje je da u medijima nema nijedne vesti o novom punk, rep ili dubstep dogadjaju u Boleču, izložbi u Ritopeku I omladinskom kampu u Vinči. Umesto toga, mladi na koncerte odlaze na Exit, u Pulu, Zagreb ili Budimpeštu, kampuju u Noverškoj i zatim produže na rad na prekookeanskom brodu. |
Borba mladih aktivista sa periferije Beograda je poput one koju je vodio Zagor, duh Darkvudske šume, za mir između kolonista i domorodačkih plemena Amerike, malo na ulicama, a malo u šumi, u senci, da ne kažem u debelom ‘ladu. To je borba za mir između javne politike I zakona, između reči I prakse. To bi trebalo da su I neke univerzalne vrednosti I po Zagoru I Evropi.
Međutim, u Vinči, Kaluđerici I Ritopeku, I dalje nema institucionalne podrške za omladinski sektor, iako je Evropi, bar za aktivizam mladih I nezavisnu umetnost uvek bilo mesta. Dok sistem ne proradi, neki će biti u šumi, a neki na ulici, kao I obično, samofinansirajući sav svoj #aktivizam. Neki će možda otići I do obližnjeg Ivanova na neku od trance žurki, kad na suprotnoj obali nema sadržaja za generacije rođene nakon resetovanja 90ih u novi milenijum. |
AKC Egzoprostor je projekat koji ukazuje na probleme sa kojima se suočava omladinski sektor u Beogradskom Podunavlju i trudimo se da motivišemo mlade da se odmetnu u aktivizam, da misle svojom glavom I koristite moderne tehnologije kako bi sami stvorili prilike i promene koje žele u društvu.
Tekst napisao: D.Zagorac