Postoji mnogo puteva i staza do Vinčanske bare, i bilo da dolazite iz Velikog Sela, Vinče ili Ivanova, teško da će vam promaći jedinih 200 hektara zemljišta u priobalju Vinče gde nema zgrada, njiva ni betona. Prvo što će vam skrenuuti pažnju je 30 hektara peščane pustinje, među starijim meštanima poznate kao Ostrvo a među mlađim kao peščara (peskovi, PIM-ov nasip). Samo malo dalje uzvodno je i daleko prostranije močvarno područje poznato kao Vinčanska bara, stanište preko 40 zaštićenih vrsta ptica i reliktnih insekata i biljaka poput vilinskih konjica, belog lokvanja i divlje (šumske) vinove loze. |
Međutim, od davnina, ovaj deo Dunava nije toliko poznat po orlu belorepanu, žutoj čaplji i beloj rodi, koliko je poznat po vinovoj lozi. Ona danas raste u gotovo svakom domaćinstvu, a malo ljudi zna da u blizini Vinčanske bare raste i ona iskonska, divlja vrsta, Vitis vinifera sylvestris, od koje je nastala sva vinova loza koju danas znamo. Pojedini arheolozi tvrde da je ova divlja vrsta preživela ledeno doba (čitaj ovde) i da je njena upotreba i prerada počela možda još u vreme kamenog doba (pogledaj tekst). |
Njeno kultivisanje na ovim prostorima razvijeno je u vreme Marka Aurelija Proba koji je uzgajao na Fruškoj gori i Mons Aureusu u blizini današnje Grocke. Da je vino bilo poznato na ovim prostorima u vreme Rimskog carstva nagoveštavaju i arheološka otkrića sa prostora Brestovika i Ritopeka poput lampi i statua sa simbolima grčko-rimskih božanstava plodnosti i vina (Dionis,Bahus). (Čitaj o kultu Bahusa u Gornjoj Meziji) Nije isključeno da je kultivisanje počelo i nešto ranije, što govore simboli vinove loze na steli sa Kosmaja iz II-III veka nove ere, ali i kantarios sa Karaburme datiran u 2. vek pre nove ere. Prisustvo divlje vinove loze na prostoru današnje Vinče, dodatno poktrepljuje tezu da je ovaj region zaista od davnina poznat po vinovoj lozi. |
Do bare se i dan danas dolazi putem koji je poznat verovatno još od vremena Rimskog carstva (današnja Vinčanska ulica), a nije isključeno i u vreme praistorije. Za Rimsko doba se vezuje obližnje arheološko nalazište Ošljane, gde je u II veku nove ere postajala vila visokorangiranog rimskog legionara (pogledaj izvor), a iz praistorije je ostao arheološki lokalitet Bare u Vinči. |
Po nekim etimolozima i lokalnim legendama (pogledaj ovde), Vinča je možda dobila ime upravo po vinu, a i ne bi bilo iznenađenje s obzirom da je i dan danas ovaj region (Gročansko vinogorje) poznat po najviše površina pod vinovom lozom na teritoriji Beograda (izvor: Republički zavod za statistiku). |
Na kraju, nema sumnje da su domoroci Beogradskog podunavlja, a kasnije i Rimljani veoma dobro poznavali i čuvali floru obližnjih plavnih područja, a naročito beli lokvanj i šumsku vinovu lozu. Međutim, to se ne može reći za stanovnike Beograda skoro 2000 godina kasnije. O ovom lokalitetu gotovo da nema informacija na internetu, dok se na terenu beleži gotovo svakodnevno uništavanje ovog lokaliteta. Tako da ako niste imali priliku da posetite i otkrijete neke manje poznate, ali ne i manje značajne lokalitete u Beogradu, priključite se idućem EcoHiking izletu. https://www.facebook.com/ecohiking/ |