U leto 1717. godine, čuveni princ Eugen Savojski i plemići iz čitave Evrope, našli su se nadomak Vinče kod Beograda, na korak do prve linije fronta između Svetog Rimskog carstva i Osmanske Turske. Kažu da je bitka koja ih je čekala, bila najveća bitka na svetu pre Napoleona, i da je u njoj učestvovalo 370.000 vojnika. Tada je Beograd nakon 190 godina vladavine Osmanskog carstva, izgubio svoje orijentalne crte i poprimio izgled srednjeevropskog grada. Opsada Beograda se odigrala od 17. juna do 18. avgusta 1717. godine, o čemu pored pisanih izvora, svedoči i kartografski materijal Nacionalnog arhiva Mađarske. |
Plan de la ville de Belgrad et de son attaque, 1717
Prema kartografskom materijalu iz tog vremena princ Eugen Savojski je sa delom armije Svetog Rimskog carstva, u leto 1717. godine, prešao Dunav preko pontonskog mosta koji je postavljen 800m uzvodno od Vinčanske bare u jugoistočnom delu Beograda, oko 1.2kilometra od Velikog sela.
Ovim veštim manevrom, izbegao je napade turskih brodova iz Oršave, Smedereva i Beograda, međutim, gusta magla, i nepristupačan teren koji su činile brojne bare i močvare na ovom delu Dunava, otežali su dalje kretanje vojske Eugena Savojskog.
S flotilom sastavljenom od mnogih bojnih šajki i čamaca, teretnih lađa i deset ratnih brodova sa 370 topova, on je pod Beograd doplovio iz Tamiša, proširenim rukavcem kod Pančeva.
S obzirom da je turska vojska ranije uklonila svoj pontonski most kod Višnjice i smanjila prisustvo brodova na Dunavu, verovatno zbog sve učestalijih napada gusara (pogledaj priču o ostrvu Čakljanac), o čemu u ratnim memoarima princa Eugena Savojskog govori izvesni uhoda Mihajlo iz Slankamena, činilo se da je Vinča idealno mesto za postavljanje pontonskog mosta, iskrcavanje i dalje napredovanje ka beogradskoj tvrđavi.
Tezu da je most zaista bio postavljen kod Vinče potkrepljuje i ova karta opsade Beograda iz 18. veka, koju potpisuje Biberger, a na kojoj se vide mostovi preko Dunava i Save.
| Prema kartografima, turska vojska je u junu 1717.godine bila stacionirana i u priobalju Dunava, u Ritopeku, kod ušća reke Bolečice u Dunav, dok je na mestu današnje Vinče, greškom ucrtana Grocka. Može se zaključiti da je zaista posredi greška, s obzirom da je ta Grocka udaljena oko 500m-1km od naselja Ochelan (Ošljane), i nalazi se na ušcu manje reke u Dunav, što odgovara upravo lokaciji Vinče. Zanimljivo, iako je turska vojska bila stacionirana na beogradskoj obali, nedaleko od ušća Tamiša u Dunav, Eugen Savojski je svojim manevrom zaobišao i Ritopek, i selo Ošljane gde je boravio Červenki paša (Crveni paša), poznatiji kao Turilija paša, sa 4000 konjanika. |
Do 25. juna 1717. godine, most je u potpunosti prebačen iz Vinče na Karaburmu, i nekoliko nedelja kasnije, rat je u potpunosti okončan.
Ubrzo zatim je započela rekonstrukcija beogradske tvrđave, kao I izgradnja katedrala I manastira, među kojima je bio I manastir u Vinči (čitaj tekst o manastiru). Beograd je tada postao deo slobodne Evrope i nove Kraljevine Srbije, koja je bila pod upravom cara Karla VI.
Tako je bilo sve do 1739. godine, kada su novi sukobi turske i austrougarske vojske doveli do novog uništenja Beograda. I tada su putevi austrougarske vojske vodili preko Vinče, međutim ishod te bitke nije bio isti kao 1717. godine. Izvori: Nacionalni arhiv Mađarske Moravska biblioteka, Brno Ratni memoari Eugena Savojskog Tekst pripremio: A.Dobrić za AKC Egzoprostor |