Još od vremena ratova Otomanske imperije i Habsburške monarhije, svake godine u vreme Poklada, na prostoru današnje Vinče, Višnjice, Velikog Sela, Slanaca, Mirijeva i Malog Mokrog Luga, organizovana je tradicionalna, ritualna narodna igra (dromena) po imenu „Arapi“ (Arapides), poznata po klepetušama (zvoncima), crnim kostimima i zoomorfnim ili antropomorfnim maskama. |
Iako slični Mačkarama, Koledama i drugim narodnim igrama i običajima, Arapi se razlikuju po maskama i običaju bojenja lica u crno, kako bi učesnici bili crni kao Arapi. Tako maskirani, Arapi bi posećivali kuće u Beogradskom Podunavlju, gde bi ih domaćini darivali novcem, rakijom i hranom. Po završetku igre, bio bi organizovan zajednički ručak, koji se plaćao od prikupljenog novca.
Narodna igra po imenu Arapi, i dan danas je prisutna u Grčkoj, naročito Makedoniji, tj nekadašnjoj Trakiji, gde se u vreme Božića (6-7. januar) organizuju karnevali na kojima se izvodi. U igri učestvuju isključivo muškarci, koji pod maskama posećuju imanja u selu, gde im domaćini daruju novac, hranu i piće, uglavnom vino ili rakiju. Uz ples, šalu i klepetanje zvona, izvode ritualnu bitku između zlih i dobrih duhova, zime i proleća. |
U Beogradskom Podunavlju, sve do kraja prošlog veka, postojalo je narodno verovanje da dolazak povorke Arapa u nečiju kuću, znači da će ukućani u idućoj godini biti pošteđeni arapskih boginja i drugih bolesti. O običajima Arapa u ovom delu Beograda, govorio je 1954. godine, Petar Petrović, poreklom iz Vinče. Običaj se zadržao u Velikom Selu sve do 1995. godine, kada je zabeležena 30-člana povorka Arapa, koji su tada, uz tradicionalne, ručno izrađene kostime, koristili i moderne rekvizite poput gas maske. |
Broj učesnika u igri nije strogo utvrđen, i razlikuje se od sela do sela, pa je tako tokom povorki Arapa, u Mirijevu zabeleženo 7-8 učesnika, 10-14 u Vinči i 12-14 u Višnjici. Učesnici povorke imaju i svoje uloge, a to su mladoženja i mlada, kum, baba i deda, pop i domaćin povorke. Domaćin je po običaju u ruci nosio štap, a oko vrata venac suve paprike. Oni nose i drvene motke, bilo opasane oko struka, ili kao rekvizit za udaranje u zvona, kako bi povorka bila bučnija i izazvala strah kod posmatrača. |
Zabeleženo je da su povorke imale običaj da u svakom dvorištu zaigraju uz muziku, ali bez posebnih koraka i pravila i sa dosta improvizacije, što je običaj koji se praktikuje i na festivalima u Grčkoj. Za razliku od Grčke, u kojoj se Arapi održavaju pred Božić, u Srbiji su zabeležene povorke u martu u vreme Poklada.
U vreme kada su doseljenici iz Trakije počeli da naseljavaju Beogradsko Podunavlje, tokom 18. veka, u okolini Beograda i Pančeva, vladala je epidemija kuge, pa se pretpostavlja da su Arapi zbog (uspešnih) obrednih rituala čišćenja sela od zlih duhova (i pošasti poput kuge) postali ustaljena tradicija. S obzirom da se ovaj običaj u Grčkoj zadržao dugo nakon vremena Osmanske imperije, može se pretpostaviti da se praktikovao slobodno, a možda čak i uz blagonaklonost lokalnih begova. |
Karakondžule su takođe deo i folklora Slovena, u Bugarskoj, Makedoniji i Srbiji, gde se veruje da se oni pojavljuju tokom nekrštenih dana, šetaju u povorkama, zaustavljaju se na raskršćima i sačekuju ljude koji se noću kreću po selu. Kako bi se smilovali, veruje se da karankondžulama treba dati kolač (lokum), dok u Turskoj veruju da na svako od tri pitanja karakondžule, treba ogovoriti „kara“, što znači crno. |
Zanimljivo, tradicije prisutne u Africi, poput Vudua (Voduna) u Beninu, dele dosta zajedničkih crta sa ritualnim isterivanjem zlih duhova na Balkanu. Čak su i kostimi šamana iz Burkine Faso-a i onih iz Grčke veoma slični, pa bi se koreni ovog običaja na Balkanu, možda trebali tražiti u Africi, a ne kultu Dionisa u Grčkoj. U Beninu se, državni praznik, Fete du Vodoun, održava takođe u januaru, tačnije 10. januara, kada se širom zemlje održavaju karnevali i proslave. |
Pripremio:
A.Dobrić, AKC Egzoprostor
Maj, 2019
Izvori:
Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, knjiga 42
Dromena, Dragoslav Antonijević
Vesna Marjanović, Bela nedelja i karnevali kod Srba
Maske, maskiranje i rituali u SrbijiVesna Marjanovic
http://yigityavuz.blogspot.com/2016/06/karakoncolos.html
http://ilargia.franceserv.eu/index.php/articles-posts/etudes-studies/42-old-fears-in-turkish-culture
https://laurashannon.net/index.php?option=com_content&view=article&id=61:theophania-in-northern-greece-mens-dance-rituals-of-blessing-and-protection&catid=7:articles&Itemid=10&lang=de
https://laurashannon.net/component/content/article?id=49:ritual-dance-i...0...
Shamanism and islam BY THIERRY ZARCONE AND ANGELA HOBART
Ancient Thrace in the Modern Imagination: Ideological Aspects of the Construction of Thracian Studies in Southeast Europe (Romania, Greece, Bulgaria), Tchavdar Marinov
Rituales dramático-festivos en la Grecia Moderna, Pedro Jesús Molina Muñoz