“Ode Vinča u vazduh”, reči koje su proslavile čuvenog Balkanskog špijuna, odjekivale su Beogradom, mnogo pre izgradnje nuklearnog instituta u Vinči. Zbivanja tokom Veliko ratau okolini ovog podunavskog naselja I dan danas intrigiraju istoričare I lokalne alase koji su upoznati sa sudbinom parobroda Belgrad koji je nestao u eksploziji kod Vinče u martu 1915. godine.
Čuveni profesor Beogradskog univerziteta, Mihailo Petrovic – Mika Alas, pisao je o Vinčanskoj adi, povelikom rečnom ostrvu koje je bilo pokriveno gustom šumom vrba i topola, na kome su pre I svetskog rata, najčešće obitavali krijumčari i alasi. Iako se lako može pomisliti da je ostrvo bilo deo Beograda, jer se nalazilo stotinak metara od obale Vinče, ono je administrativno pripadalo Austrougarskoj, koja je zbog udaljenosti otsrva od leve obale reke, ipak dopuštala stanovnicima Vinče da na ostrvu seku šumu i da se u njegovoj okolini bave ribolovom. |
Posle rata 1914-1918. godine, ostrvo Vinčanska ada, potpuno je nestalo u Dunavu, a na mestu gde je nekad bilo, ostala je reka, znatno dublja nego što je bila pre rata. Da li je razlog tome zapravo eksplozija ruskih mina postavljenih na Vinčanskoj adi, na koje je 1915. godine naleteo blindirani austrougarski parobrod Belgrad, natovaren sa 300 morskih mina (ukupne težine 400 tona) koje su bile namenjene za operacije Turske vojske u Dardanelima?
Mine na Vinčanskoj adi
Da li je eksplozija 300 morskih mina koje je nosio parobrod Belgrad u vreme Velikog rata (1914-1918), sa mapa Evrope tada obrisalaI rečno ostrvo po imenu Vinčanska ada?
Na kartama nastalim tokom 18. I 19. Veka, Vinčanska ada se prostirala od današnjeg skelskog terminala u Vinči, oko 500m uzvodno od arheološkog lokaliteta Belo brdo, sve do granice sa Velikim Selom. S obzirom da je Dunav promenio tok nakon izgradnje HE Đerdap, ne može se tačno utvrditi površina i pozicija ostrva, ali se procenjuje da je bilo površine oko 100 hektara. |
Na kartama je ucrtano kao Ada Vinča, Vinčanska ada ili Vinčansko ostrvo (mađ. Vincsa Adda ili Vincsa Insel). Današnja Vinčanska bara, evidentirano prirodno dobro nalazi se severno od naselja Vinča, u delu koji je poznat kao Poljana, gde se takođe nalaze i toponimi Duboka Bara, Rit, Tospaša i Ostrvo, koji se dovede u vezu sa nekadašnjom Vinčanskom adom.
Vinčanska ada i bare koje su je okruživale, bili su u centru ratnih zbivanja još 1717. Godine, tokom Opsade Beograda, kada je nedaleko od Vinčanske ade postavljen pontonski most kojim su prepešačili vojnici Habsburške monarhije na čelu sa Eugenom Savojskim. Sve do početka 20. veka, Vinčanska ada se mogla videti na kartama domaćih i stranih kartografa.
Međutim, splet okolnosti koji se zbio na početku I svetskog rata 1914. godine, odredio je budućnost ovog rečnog ostrva, jer je upravo tih godina kod Vinče postavljeno više ruskih minskih zagrada i lansirnih rampi za torpedo.
Istoričar Nebojša Đokić piše da su saveznici duž beogradskih reka tokom 1914. godine položili ukupno 800 mina, a jedno od značajnih mesta je bila i Vinčanska ada. Prema rečima istog autora, u knjizi „Borbe na Savi u Dunavu 1914-1918.“, navodi se da su mine kod Vinče postavljene u periodu od 27. avgusta do 9 septembra 1914. Prema izveštajima iz tadašnjih vojnih krugova, ruski mornari postavili su veliku minsku zagradu od galvansko udarnih samodejstvujućih mina, kao i torpednu bateriju sa 3 uređaja. |
Upravo jedna takva ruska mina postavljena na toku Dunava kod Vinče, bila je fatalna 30. marta 1915. godine za parobrod Belgrad koji je koji je krenuo ka Crnom moru, prevozeći teško naoružanje za Tursku vojsku. Prema rečima istoričara, kapetan broda pokušao je da iskoristi noć i gustu maglu, ploveći nizvodno iz pravca Beograda, da bi oko 11 časova naišao na rečni sprud nedaleko od Vinče. Ploveći rekom gde je dubina bila samo 2 metra, aktivirana je je jedna od postavljenih mina, što je bez sumnje dovelo do eksplozije većih razmera.
Tog dana, eksplozija 300 morskih mina koje su bile utovarene na parobrod Belgrad, bila je toliko snažna da su delovi broda odleteli do vinograda u Ritopeku. Austrijska vojska je i 13. oktobra 1915. godine naišla na minske zagrade kod Vinče, o čemu se piše u knjizi Veliki rat Srbije za oslobođenje i ujedinjenje.
Ako uzmemo u obzir da su tadašnje eksplozivne naprave tog tipa imale 50-100 kilograma eksploziva, detonacija 300 mina bila bi I više nego dovoljna da napravi krater širine 50 metra I dubine 10 metara. (Pogledati Blockbuster bombe I Battle of the Crater).
Iako se ne može sa sigurnošću tvrditi da je neka od tih eksplozija zaista dovela do potonuća Vinčanske ade, izvesno je da je tokom rata bilo prilike I mogućnosti (dovoljno baruta) za tako nešto. Tome ide u prilog i istraživanje istoričara Sergeja Timofejeva i Darka Kremića, koji su pisali o ruskim mornarima koji su transportovali minske aparate sa ostrva Vinčanska ada (tj Ada Vinča) tokom Velikog rata. Za taj poduhvat, odlikovanja su tada dobili volonter flote mornar 1.klaseBaltičkog mornaričkog ekipaža Mihail Stepanovič Šubin i mornar 1. klase Odeskog morskog bataljona Anisim Andrejevič Nikitenko. |
Zato nije nimalo čudno što lokalni alasi i dan danas prenose legendu o olupini broda koja se nalazi u blizini Ritopeka, gde se može videti samo u određeno doba godine, kada je vodostaj niži nego uobičajeno. Dok ne isplivaju i nove činjenice, priče i svedočanstva Vinčanska ada i parobrod Belgrad će i dalje biti predmet interesovanja alasa, istoričara i kartografa, ali i turističkih vodiča...
Piše: R.Skela
Vinča, AKC Egzoprostor,
avgust 2020
Izvori:
Ribarstvo, M.Petrović
Ruska vojna pomoć Srbiji za vreme I svetskog rata, A.Timofejev, D.Kremić
Prvi svetski rat na Savi i Dunavu, N.Đokić
Borbe na Savi i Dunavu 1914-1918, N.Đokić, B.Nadoveza
Vinča, AKC Egzoprostor,
avgust 2020
Izvori:
Ribarstvo, M.Petrović
Ruska vojna pomoć Srbiji za vreme I svetskog rata, A.Timofejev, D.Kremić
Prvi svetski rat na Savi i Dunavu, N.Đokić
Borbe na Savi i Dunavu 1914-1918, N.Đokić, B.Nadoveza