Zbog čega država blokira izgradnju novih I legalizaciju bespravno sagrađenih stambenih objekata u takozvanoj zaštitnoj zoni instituta Vinča, iako je prethodno legalizovano vise stotina objekata u ovom delu naselja? Zbog čega je Generalnim urbanističkim planom predviđeno pošumljavanje prstena oko instituta Vinča na površini od 770 hektara? Da li državne institucije svojim nesavesnim delovanjem nanose štetu građanima I krše njihova ustavom garantovana prava? |
Iako su zakoni jasni I precizno definišu obaveze institucija, tj rokove za rešavanje predmeta, čini se da to donosiocima odluka ne znači ništa. Prema zakonu, jedinica lokalne samouprave dostavlja zahtev upravljaču, koji ima rok od 15 dana da se izjasni da li prihvata ili odbija da da saglasnost. U slučaju da se upravljač ogluši o zahtev I postupi suprotno odrebama zakona, nadležni organ izdaje rešenje o ozakonjenju isključivo u skladu sa urbanističkim I drugim parametrma. S obzirom da su brojni objekti u gradskoj građevinskoj zoni, kako je definisano planskim dokumentima, teoretski bi bilo moguće tražiti legalizaciju objekta I bez saglasnosti instituta.
Naravno, za takav scenario bi bio potreban angažman građana, I sinhronizovan rad lokalne samouprave I republičkih institucija, koje nažalost često daju nekoncizne informacije. Na primer, od ministarstva ćete dobiti tumačenje zakona koji donosioci odluka na lokalnom nivou ne poznaju u dovoljnoj meri, pa vam ne mogu dati ni tačne informacije. Čak I lokalne geodetske agencije tvrde da se predmeti rešavaju brzo, da ne treba saglasnost instituta niti je obavezna izjava kojom se odričete prava na pokretanje tužbe, međutim, polako I oni shvataju da moraju da čitaju I poštuju propise.
Ono što predstavlja dodatni problem jeste I nepostojanje plana detaljne regulacije za područje koje obuhvata zaštitna zona instituta, a razlog je činjenica da je potrebno izraditi Studiju o radijacijskoj i hemijskoj opasnosti po okolinu Instituta Vinča. Međutim, od studije ni traga ni glasa, što za posledicu ima blokirane predmete u postupku ozakonjenja bespravno izgrađenih objekata. |
Sumnju da državne institucije ne obavljaju svoje dužnosti na pravi način, dodatno podstiču i česti tehnički problemi u Sistemu pravovremene najave radiološkog akcidenta. Naime, senzori koji se nalaze u Vinči, često ne pokazuju nikakve podatke o izmerenim dozama radijacije, što je potencijalno veoma ozbiljan propust. U slučaju bilo kakvog radiološkog akcidenta, građani Vinče neće moći da blagovremeno reaguju i sklone se na sigurnu udaljenost od instituta. |
Ipak, čini se da je država definitivno odustala od trajnog odlagališta radioaktivnog otpada (van Beograda), usvajanjem Zakona o radijacionoj i nuklearnoj bezbednosti I sigurnosti Srbije. Do usvajanja zakona, prema drugim pravnim aktima, bilo je obavezno nalaženje lokacije za trajno odlaganje radioaktivnog otpada. Iako stručna javnost, među kojom su sada već nekadašnji ministri, direktori instituta Vinča, ali I aktivni nuklearni fizičari I lekari apeluju da radioaktivni otpad treba izmestiti, čini se da donosioci odluka nemaju sluha za struku: |
Već 2008. godine, u Politici objavljena je vest da je Vlada Srbije donela odluku o formiranju komisije koja treba da predloži lokaciju za trajno odlaganje radioaktivnog otpada iz Vinče. Za predsednika komisije koja je imala deset članova, imenovana je Uranija Kuzmidis-Luburić, državni sekretar Ministarstva nauke. U istoj objavi, navodi se: "Komisija je dužna da Ministarstvu nauke dostavi izveštaj sa predlogom lokacije za trajno odlaganje radioaktivnog otpada najkasnije u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu odluke o njenom osnivanju."
„Ako bi odmah počeli pripremni radovi na izgradnji odlagališta za radioaktivni otpad trajali bi najmanje pet do sedam godina”, procenjuje on. Najpre treba naći lokaciju koja bi od najbližeg naseljenog mesta bila udaljena oko sedam kilometara, zatim treba kupiti zemlju, iskopati jamu dubine oko 10 metara, obložiti je betonom. Prethodno je potrebno pripremiti, to jest prepakovati i preraditi otpad, smestiti ga u metalne buriće, prebaciti u betonske kontejnere, ubaciti u betonsku jamu, preliti šljunkom, zaliti betonom, poravnati zemljom i zasaditi travu. "
Radojica Pešić, nekadašnji direktor JP Nuklearni Objekti Srbije, u intervjuu koji je objavljen u nedeljniku Vreme, kaže "U okviru detaljne studije, Radna grupa Ministarstva za nauku i tehnološki razvoj izabrala je pre tri godine šest lokacija za trajno odlagalište, ali su one ostale državna tajna. "Trajno odlagalište, prema zakonu, trebalo bi da bude pušteno u rad u roku od 10 godina od trenutka stupanja na snagu novog zakona. Izbor lokacije, izrada tehničke dokumentacije, izgradnja objekta, puštanje u rad i pogonjenje samog objekta je u nadležnosti Javnog preduzeća Nuklearni objekti Srbije. Naravno, ovde se misli na operativne nadležnosti, što će reći da odluku o lokaciji treba da donese država. To će se svakako i desiti, a kao ekspertska podloga za tu odluku poslužiće i studije koje su izrađene u prethodnom periodu. Smatram da, kada ovo pitanje dođe na red, nema razloga da javnost bude isključena."
Na kraju krajeva, tu je I Ustav Republike Srbije, kojim se garantuju prava građana I obaveze države, pa bi tako građanin Vinče čija imovina je duži niz godina pod blokadom institucija, verovatno imao osnova I da se pozove na Član 35, I zahteva naknadu materijalne štete koju mu nezakonitim Ili nepravilnim radom prouzrokuje državni organ, imalac javnog ovlašćenja, organ autonomne pokrajine ili organi jedinice lokalne samouprave. “ |
A to što građani Vinče masovnije ne učestvuju na ekološkim tribinama, javnim uvidima, što ne podnose peticije, ne pokreću inicijative niti su uključeni u process donošenja odluka, može se pripisati nedostatku napora istih tih donosilaca odluka, da se građani na pravi način, ali I u kontinuitetu informišu o pitanjima od javnog značaja. |
Svako je dužan da čuva I poboljšava životnu sredinu.”
Autori: R.Skela, neformalna grupa Zelena Vinča, AKC Egzoprostor
jul 2023
U tekstu su korišćeni podaci:
Zakon o ozakonjenju objekata -
Zakon o planiranju i izgradnji -
GUP Beograda 2041 -
PGR Beograda (celina XX) -
Korišćeni su i podaci iz studija:
Studija o proceni uticaja na životnu sredinu projekta sanacije
starih skladišta radioaktivnog otpada H1 i H2 u Vinči
Studija o proceni uticaja na životnu sredinu projekta
Postrojenje za preradu radioaktivnog otpada (PPO) - izvedeni objekat "LATRANSA" u Institutu za nuklearne nauke "Vinča".
Korišćeni su i podaci objavljeni na adresi:
Sistem pravovremene najave radiološkog akcidenta
Citati iz tekstova ranije objavljenih u medijima:
Evo gde u Srbiji završava radioaktivni otpad i šta sa njim kad mu istekne rok - Blic
Nuklearni otpad u zarđalim burićima - Politika
Nuklearno gorivo iz Vinče stiglo u Rusiju - Vreme
Traži se lokacija za radioaktivni otpad - Politika
Smrt pred vratima Beograd
Odgovor Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture na pitanje o legalizaciji -
Ministarstvo nauke o nalaženju trajne lokacije za izmeštanje radioaktivnog otpada
Korisni linkovi:
Centralno jugoslovensko trajno odlagalište RAO materijala: potreba i opravdanost izgradnje,
The spatial and planning aspect of solving the issue of radioactive waste disposal in the Republic of Serbia
IAEA - National report of Serbia for the 8th review meeting