Zdravo drugari I saborci koji razmisljate o zapocinjanju svog privatnog posla u Srbiji. Podelicu svoje iskustvo. Pre oko 20-ak godina, kao I mnogi tinejdzeri koji su odrastali uz Svet kompjutera, prve korake u IT-u napravio sam sklapajuci svoj PC, za video igrice, programiranje, I komunikaciju sa drustvom putem mIRC-a i dialup modema. |
Nedugo nakon sto je u predgradja Beograda stigao I dugo ocekivani WiFi, poceo sam vec uveliko da razmisljam I karijeri u IT-u, s obzirom da sam vec duboko zagazio u web programiranje, MySQL baze podataka I full scale odrzavanje web portala I foruma za nekoliko studentskih organizacija. Bio sam administrator, copyrighter I programer, sve obavljao z adz I radio takoreci za dobar CV, a napravio sam I neke nove kontakte u Srbiji, u regionu I svetu.
Uz to sam bio veoma I aktivan clan foruma koji su bavili pravljenjem modova za neke tada popularne video igre, kao sto su Crysis i GTA IV. Medjutim, rispekt koji ste stekli na forumu kreirajuci nove modove za omiljenu video igru, a sve kako biste nadmasili ruske, nemacke I americke kolege, nije bas posao snova, narocito ako uzmemo u obzir da je to sto radite cesto na granici zakona, I da za to niste placeni ni cvonjka.
Imao sam vec tada neke kul ideje (I delimicno “razradjen” plan) za IT biznis, kao sto je pokretanje web prodavnice ili internet radio stanice. Posto se ocito novac za IT startup-e nije bas delio sakom I kapom iz drzavnih fondova, o tome sam mogao uglavnom da pricam, drugarima, saborcima, rodjacima.. Neke 2007. godine, pitch-ovao sam ideju za web radio, direktoru jedne tada mlade beogradske kompanije, koja je kasnije postala deo Orion telekom grupacije, I to je bila moja ulaznica u komercijalniji deo IT sektora (citaj: onaj koji bi mogao da donese I neku zaradu).
Web radio stanica je bila lepo zamisljena, kao Shoutcast live stream koji su pratili interaktivni Flash sadrzaji kreirani u zavisnosti od muzike, medjutim nije bas bilo lako naci toliko disk dzokeja medju poznanicima (iako sam bio redovni gost SKC-a, Akademije i raznih underground klubova). Tako je moja ideja o staratupu u vidu web radio stanice, nedugo zatim izgubila signal (audio streaming je jos tada bila skupa rabota).
Koju godinu kasnije, sinulo mi je da bih mogao da pokrenem I web shop, te sam zasukao rukave, napravio plan, isprogramirao web sajt, I sa nesto malo novca pokrenuo svoj STR biznis. Naravno, nakon godinu dana slabih poslovnih rezultata (ubila ga slaba prodaja I jos slabiji marketing), entuzijazam je utihnuo, te sam odlucio da ipak ugasim firmu.
Kao svaki buntovnik dosledan korenima, nastavio sam nakon toga da se bavim drustvenim aktivizmom, programirajuci web stranice I aplikacije za studentske organizacije, ali sam ipak trazio I mogucnost kako da unovcim svoje kompjutersko znanje I vestine. Kada mi je postalo jasno da rad u omladinskom udruzenju koje zavisi od drzavnih konkursa, od kojih svaki 27-mi prodje, a 26 bude odbijeno, nece doneti ni hleba ni pogace (hungry man is an angry man), malo sam promenio planove I ocekivanja.
Nedugo zatim, moje zivopisno iskustvo u kreiranju modova za video igre, dovelo me je pred zaposljenje u jednoj od najvecih kompanija za razvoj video igara, doduse ne kao programer, vec kao level designer. Nije mi bilo iznenadjenje kada sam prosao tehnicke testove koji su zahtevali odlicno poznavanje video igara I vesto baratanje programima kao sto je 3DS Max.
Negde sredinom 2018. godine, sa prijateljima sam pokrenuo I novi startup, koji ovoga puta nije zahtevao velika inicijalna ulaganja u skupe digitalne sadrzaje i cloud servere, a ni veliki tim ljudi. Razvojem aplikacije za podrsku poslovanju ugostitelja (POS terminali i fiskalni drajveri), sto bi se reklo od nule, cela infrastruktura je bila zapravo racunarski kod koji se mogao skladistiti na jedan USB.
Iako taj mali IT biznis I dalje lagano raste (baby steps) I softversko resenje koje sam razvio se I dalje koristi I u Srbiji I u inostranstvu, to iskustvo dovelo me je I brojnih atraktivnih ponuda za posao (senior programera) u nekim od vodecih domacih I inostranih IT kompanija, medju kojima su Microsoft, Amazon I brojne velike I male firme iz Norveske, Kanade, Ceske Republike, Holandije, Belgije, Svajcarske...
Medjutim, moj naizgled mali poslovni neuspeh u IT sektoru iz 2009. godine, u vidu web shop-a koji je ziveo nepunih godinu dana, I nije povratio ulaganje od 500 evra, kostace me skoro deceniju I po kasnije, verovali ili ne, citavih 9.000 evra za poreze I kamate prema drzavi.
Uprkos "ubrzanom" razvoju i sveopstoj digitalizaicji, drzavi je bilo potrebno cak 13 godina da me obaveste da im dugujem toliki porez, a tom prilikom saznajem I da su uredno obracunali I kamatu koja u zbiru iznosi skoro kao I sama glavnica.
Pitanje je samo sta bi se desilo da nisam danas sticajem okolnosti I pukom slucajnoscu saznao da dugujem tako veliki porez. I zamislite da prihvatite posao u Amazonu, otputujete u Kanadu I da se vratite da uzivate u penziji na Kosmaju I da tek tada saznate da vas poreski dug nije vise 9000, nego je postalo 90000 evra, dolara ili drugih vrednih konvertibilnih valuta.
Istovremeno, spletom okolnosti, kao senior programer u jednoj od vodecih domacih IT kompanija, autor sam sertifikovanog procesora fiskalnih racuna, softverskog resenja za novu eFiskalizaciju, koji je u momentu pisanja ovog teksta (potpuno ispravno i precizno) obracunao preko 3.000.000 fiskalnih racuna u prvih mesec dana rada.
Umesto velikog hvala za doprinos IT industrije u ekonomskom razvoju Srbije, ostaje nam da platimo porez sa kamatom I uzmemo priznanicu na putu do aerodroma i sledeceg leta ka Pragu, Sangaju ili Montrealu…
Aleksandar D., nesvrstani umetnik i digitalni nomad iz Srbije